23 feb Važnost srčanih markera
Srčani markeri su biohemijski markeri koji su pokazatelj događaja u biološkom sistemu tj. srcu. Akutno oštećenje miokarda (srčanog mišića) može se u laboratoriju vrlo brzo dijagnosticirati krvnim testovima: već tijekom pet-šest sati nakon započinjanja boli u prsištu mjerenjem parametra CK-MB i troponina T.
Najznačajniji biomarkeri (srčani markeri) koji se najčešće koriste u kardiovaskularnoj medicini su:
- Troponin,
- Kreatin kinaza MB izoenzim (CKMB),
- N-terminalni pro B-tip natriuretski peptid (NT-proBNP),
- Laktat dehidrogenaza (LDH)
- Mioglobin
Troponin
Troponin je srčani marker smješten u srčanim mišićnim ćelijama, sastavljen od dvije komponente T i C. Svako oštećenje srčanih mišićnih ćelija dovodi do oslobađanja troponina u cirkulaciju gdje se detektuje kao srčani marker. Troponin I se pokazao kao senzitivniji i specifičniji u odnosu na druge biohemijske markere. Troponin se oslobađa iz oštećenog miokarda u toku prvih 2-6 sati nakon oštećenja. Do povećanja troponina dolazi kod stanja kao što su: akutni koronarni sindrom, kod ishemije srca zbog povećane potrebe organizma, kod sepse, hipotenzije, hipovolemija, atrijalne fibrilacije, miokarditisa itd.
Kreatin kinaza MB izoenzim (CKMB)
Kreatin kinaza je dimer sastavljen od dve subjedinice, M (mišićne) i B (moždane). Porast nivoa ukupne kreatin kinaze i izoenzima CK-MB u krvi je karakterističan za akutni infarkt miokarda. Glavnu ulogu srčanog markera CK-MB-a u dijagnozi akutnog infarkta miokarda zvanično je priznala Svijetska zdravstvena organizacija 1979. godine. CK-MB je rani srčani marker infarkta miokarda. Oslobađa se 3-6 sati od pojave bola u grudima. Maksimum dostiže u roku od 24 sata, a u granice referentnih vrednosti se vraća u roku 72 sata. Određivanje masenog CKMB-a se može koristiti za procenu veličine nekroze miokarda i za procenu prognoze infarkta.
N-terminalni pro B-tip natriuretski peptid (NT-proBNP)
NT-proBNP je fragement molekule iz koje nastaje aktivani hormon BNP. Sintezu cjelokupnog hormona BNP reguliraju mehanički faktori – rastezanje srčanog zida, kao i neuroendokrini – noradrenalin i angiotenzin II. Porast srčanog markera NT-proBNP u cirkulaciji je direktna posljedica povećanja volumena i pritiska krvi u ventrikulima pogotovo u zatajenju srca, pa tako niska koncentracija ove molekule može bitno pomoći u isključivanju sumnje na srčanu disfunkciju (imajući na umu i historiju bolesti, kliničku sliku i druge nalaze).
Mioglobin
Mioglobin se može detektovati za samo oko 30 minuta nakon oštećenja srčanog mišića. Međutim, mioglobin nije specifičan srčani marker za miokardno tkivo, što sa sobom nosi visoku učestalost lažnopozitivnih rezultata u populaciji.
Laktat dehidrogenaza (LDH)
Najveće koncentracije LDH nalaze se u jetri, srčanom mišiću, bubrezima, skeletnim mišićima, a od ćelija krvi u eritrocitima. Minimalno oštećenje ćelija sa visokim koncentracijama LDH, višestruko će povećati nivo enzima u serumu. Povećanje nivoa LDH u serumu se iz tog razloga javlja kod oboljenja jetre, mišićne distrofije, malignih bolesti i posebno, kardiovaskularnih oboljenja. Vrednosti nivoa LDH mogu biti umereno povećane i u slučajevima miokarditisa, dok su u slučajevima perikarditisa u granicama referentnih vrednosti.
U Poliklinici Vaše zdravlje mogu se izmjeriti svi navedeni srčani parametri. Tako se uz pomoć srčanih markera CK-MB i Troponina T može brzo isključiti, odnosno potvrditi postojanje infarkta miokarda, a mjerenjem srčanog markera NT-proBNP omogućava se brza dijagnostika srčane slabosti (kongestivno zatajenje srca) te jasno praćenje uspjeha njenog liječenja.