12 aug UREA izdisajni test – ZLATNI STANDARD u dijagnostici oboljenja uzrokovanih sa Helicobacter pylori
Helicobacter pylori je najčešći uzročnik nastajanja hroničnog gastritisa, čira na želucu i čira na dvanaestopalačnom crijevu.
Također, smatra se da Helicobacter pylori ima ulogu i u nastajanju adenokarcinoma želuca, kao i limfoma koji su ograničeni na želudačnu sluznicu.
Otuda je pravovremena i precizna dijagnostika izuzetno važna!
Kako dolazi do infekcije?
Čovjek je nosilac i prijenosnik ove bakterije. Utvrđeno je da bakterija preživljava u mlijeku, riječnoj i morskoj vodi.
Infekcija se može prenijeti direktnim kontaktom sa zaraženom osobom ili unošenjem u organizam putem kontaminirane vode, hrane ili mlijeka.
Smatra se da je oko 60% ukupne humane svjetske populacije inficirano ovom bakterijom.
Put do dijagnoze Helicobacter pylori
Uporedo sa razvojem invanzivnih testova baziranih na endoskopiji i biopsiji sluznice želuca, kojima se rutinski završava gornja endoskopija, razvijani su i indirektni neinvanzivni laboratorijski testovi, koji ne zahtijevaju endoskopski pregled niti biopsiju.
Izdisajni test na Helicobacter pylori je neinvazivni, neradioaktivni test za određivanje prisustva bakterije u želudcu.
Urea izdisajni test na Helicobacter pylori
Urea izdisajni test se bazira na izrazito potentnoj aktivnosti ureaze Helicobacter pylori. Test ima visoku specifičnost i senzitivnost.
Princip testa se sastoji u promjeni razine amonijaka u zraku usne šupljine pacijenta, neposredno iza uzimanja rastvora uree i izvjesno vrijeme nakog prvog očitavanja.Nivo izmjereneog amonijaka nastalog raspadom uree a pod uticajem Helicobacter pylori se komparira promjenom indikatora od žute preko narandžaste, ljubičaste ili zelene boje.Test se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu se mjeri nivo bazalnog amonijaka. A u drugom dijelu nivo amonijaka nakon opterećenja ureom. Nakon toga se bazalni i povišeni nivoi kompariraju i potvrđuju ili isključuju prisustvo HP.
Izdisajni test „postaje“ negativan odmah po eradikaciji (nestanku) bakterije. Odlikuje se visokom senzitivnošću i specifičnošću.
Preporuka za pacijente kojima se utvrdi prisustvo Helicobacter pylori u želudcu je da testiranju podvrgnu i članove svoje uže porodice, jer se infekcija prenosi i kapljično.
Priprema pacijenata za testiranje
- Pacijent mora biti na tašte. Zadnji obrok treba biti najmanje 12h prije samog testiranja i mora biti “lagan”(bez mesa, ribe ili gljiva);
- Testiranje raditi:
- 4-6 sedmica nakon antibakterijske terapije,
- 2 sedmice nakon zadnje doze antisekretornih, antiinflamataornih lijekova te anti-acid inhibitora (IPP ili H2 blokatori), Controloc, Omeprazid, Rabeprazol, Gastal, Nolpaza,Pantoprazol…
- Minimalno 3 dana nakon konzumacije alkohola,
- Minimalno 3 dana nakon konzumacije graha, graška, leće i drugih grahorastih namirnica,
- Na dan testiranja ne žvakati žvaku,
- Minimalno 3 sata nakon pušenja,
- Oprati detaljno zube prije testiranja.